Deklaracija o zajedničkom jeziku

Deklaracija o zajedničkom jeziku

Deklaracija o “zajedničkom jeziku” koja su danas u Sarajevu pokušali predstaviti Enver Kazaz, Ivana Bodrožić, Vladimir Arsenijević, Balša Brković i Borka Pavićević podigla je mnogo prašine u BiH i u zemljama regiona. Oni tvrde da je jezik jedinstven i standardiziran, a da su samo prisutne četiri njegove varijante.

Više od 200 stručnjaka i javnih osoba iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore potpisalo je Deklaraciju o zajedničkom jeziku, koja je rezultat serije konferencija projekta ”Jezici i nacionalizmi”.

Cilj je da se podigne svijest i aktivno utječe na postojeće nacionalističke jezične prakse u sve četiri države.

Ivana Simić Bodrožić, književnica iz Hrvatske, kazala je da ako se međusobno razumijemo da to znači da se radi o jednoj lingivističkoj osnovici i da niko od njih nikome ne želi uskratiti, zabraniti jezik.

“Mi samo upozoravamo na raznolikost za koju mi stmatramo da je bogatstvo. Ne želimo narode čistiti od nečega. Jezici se vrlo često ne podudaraju s narodima, što je primjer sa Njemačkom, Austrijom. U Austriji govore njemački jezik što ne čini Austrijance manje Austrijancima. Svi znamo šta se dogodilo nakon rata, a meni se na neki način čini da se jezik kojim smo govorili raspao, Bili smo prisiljeni paziti da budemo čisti. Ja sam u svom prvom romanu pisala o odrastanju za vrijeme rata i tu sam pisala o mojoj baki koja je Hrvatica ali je cijeli život govorila ekavicom i ja kad mislim o njoj, ne mogu razmišljati drugačije nego na ekavici. Jako sam se loše osjećala kad mi je došao lektor i ispravljao to. To čišćenje jezika direktno utječe na strukturu naših misaonih svjetova i to treba ponavljati svih nas koji želimo autentičnost i širinu”, navela je Boždrović.

Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.

Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.

Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.

Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.

Portal Novi.ba donosi Vam tekst pune deklaracije:

Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da:

  • činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
  • svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika;
  • sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
  • policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
  • činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
  • između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;
  • standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.

Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na:

  • ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
  • zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
  • prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti;
  • izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja;
  • slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti;
  • jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;
  • slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe;
  • i, konačno, slobodu ”miješanja”, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.

Portal NOVI

novaera

Related Posts
Leave a reply